LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Satira
Crtice o dobrom vojaku Švejku

 

Puštanje iz zatvoraPred puštanje iz zatvora Švejk je ponovo u šesnaestici

Kada su Švejka odveli natrag u šesnaesticu, isljednik Bernis pozva nadzornika garnizonskog zatvor, Slavika.

-Do daljeg naređenja, Švejk se stavlja na raspoloženje gospodinu feldkurartu Kacu, - reče službeno. - Spremite otpusnicu iz zatvora i dva vojnika neka sprovedu Švejka do gospodina feldkurata!

-Da ga okujemo u lance, gospo'n natporučniče?

-Magarčino jedna! Zar nisi čuo da sam jasno i glasno rekao: spremiti otpusnicu iz zatvora.

Sve ono što se preko dana nakupilo u isljednikovoj duši, i kapetan Linhart, i Švejk, sručilo se sad kao bujica na hapsandžiju i završilo se riječima: -Uviđate li sad da ste pravi krunisani magarac?

Istina, ovako bi se trebalo obraćati samo kraljevima i carevima, ali ni prosti garnizonski hapsandžija, nekrunisana glava, nije bio ovim zadovoljan. Odlazeći od isljednika, katilski je ritnuo nogom kažnjenika koji je čistio hodnik.

Što se tiče Švejka, nadzornik je uvrtio u glavu da Švejk mora makar još jednu noć prespavati u garnizonskom zatvoru i na taj način još štogod doživeti.

Zadnja noć provedena u garnizonskom zatvoru spada u Švejkove najljepše uspomene. Kraj šesnaestice bila je jedna „samica", mračna rupčaga, odakle su se čuli jauci nekog vojnika kome je narednik Repa, po naređenju hapsandžije Slavika, lomio rebra zbog nekog disciplinskog prestupa.

Kad su jauci prestali, iz šesnaestice se čulo tucanje ušiju koje su zatvorenici nalazili u gaćama i po tijelu. U otvoru na zidu iznad vrata mala petrolejska lampa opletena žičanom mrežom bacala je sumornu svetlost i dimila se. Zadah petroleja miješao se s isparavanjem prljavih ljudskih tijela i zadahom kible, koji je posle svake upotrebe širio nov talas smrada u šesnaestici. Loša ishrana svima je otežavala proces varenja, i većina je patila od vjetrova, koje su puštali kroz noćnu tišinu, odgovarajući jedan drugom tim signalima na razne viceve.

U hodniku su se čuli odmjereni koraci stražara koji je s vremena na vrijeme kroz otvor na vratima virio unutra.

 
Crtice o dobrom vojaku Švejku

 

ZatvorFeldkurat Oto Kac vadi Švejka iz zatvora

Sudija isljednik Bernis bio je društven čovjek, sjajan igrač karata i moralna propalica; ovde mu je bilo strašno dosadno, pa je jednako pisao njemačke spomen-stihove, kako bi u svakom trenutku imao neku rezervu. Bio je najvažnija ličnost cjelokupnog aparata vojnog suda, jer je imao strahovito mnoštvo neriješenih predmeta i zapletenih akata, tako da je ulivao respekt cijelom vojnom sudu na Hradčanima. Dešavalo mu se da izgubi sav optužni materijal, pa je onda morao da izmišlja nov. Brkao je imena, gubio žalbe i morao da piše nove, onako kako bi mu palo na pamet, otprilike. Dezerterima je sudio zbog krađe, a zločincima zbog dezerterstva. Izmiješao je sve političke procese, koje je naprosto izmišljao. Činio je najnevjerovatnije hokus-pokuse da bi optužene uvjerio da su izvršili zločin o kome oni nisu ni sanjali. Izmišljao je uvrede nanesene Njegovom Veličanstvu, i te izmišljene uvrede uvijek je prišivao onome čiju je žalbu ili optužnicu izgubio u onom beskrajnom haosu zvaničnih akata i spisa.

Servus! - pozdravi vojni svećenik pružajući mu ruku. - Kako je?

-A... nikako, - odgovori isljedni sudija Bernis. — Pobrkali mi materijal, pa ni sam đavo ne može da se snađe. Juče sam poslao tamo gore sasvim lijepo razrađen materijal o jedinom vojniku optuženom zbog pokušaja pobune, a oni mi ga vratili natrag i vele da se u tom slučaju ne radi o pobuni, većo krađi jedne obične konzerve... A lijepo sam stavio sasvim drugi broj na taj predmet, kako li su oni to prokljuvili?... Islednik otpljucnu.

-Kartaš li se još uvijek? - upita vojni svećenik.

-Na kartama sam sasvim propao, poslednji put sam igrao s onim ćelavim pukovnikom „makao", pa sam mu sve bacio u lice. Ali, doznao sam za jednu novu žensku. A šta ti radiš, sveti oče?

 
Crtice o dobrom vojaku Švejku

 

SvejkŠvejk i feldkurat Kac u sakristiji

Vojni svećenik Kac nesigurnim koracima siđe s predikaonice i ode u sakristiju, a za njim pođe i garnizonski hapsandžija. Malo kasnije, hapsandžija iziđe, uputi se pravo Švejku, izvuče ga iz gomile gaćana i odvede u sakristiju.

Vojni svećenik Kac je udobno sjedeo na stolu i zavijao cigaretu. Kad Švejk uđe, on mu reče: - Dakle, tu ste... Dobro sam o svemu promislio i čini mi se da sam te skroz skužio, razumiješ li, klipane? To je prvi slučaj da mi se neko ovdje u crkvi rasplakao.

Skočivši sa stola, drmusao je Švejka za ramena i vikao pod velikim, mračnim potretom svetog Franje Saleškog.

-Priznaj, gade, da si plakao tek onako, radi šegačenja!

Franjo Saleški je gledao sa zida upitno u Švejka. Sa suprotnog zida, a sa druge slike uplašeno ga je posmatrao neki velikomučenik koji je u stražnjici imao zabodene zupce od testere kojom su ga rimski krvnici testerisali. A na licu mučenika nije se videla ni patnja, ni radost, ni ekstaza. Izgledao je samo zbunjen, i kao da je hteo da kaže: ,,U šta li sam to upao i šta to, gospodo, sa mnom činite?"

-Pokorno javljam, gospo'n feldkurat, - reče ozbiljno Švejk, bacajući sve na jednu kartu, - da se ispovijedam Bogu svemogućem i vama, časni oče, koji ste njegov zamjenik, da sam zaista plakao samo od izmotacije. Ja sam shvatio da vašoj propovijedi nedostaje pokajnik, koga ste uzalud tražili. Htio sam, uistinu, da vam pričinim zadovoljstvo, da ne biste slučajno pomislili da više nema pravednih ljudi na ovom svijetu, a sebi sam htio da priredim uživaciju, da bi mi malo laknulo.

Vojni svećenik se ispitivački zagleda se u Švejkovo prostodušno lice. Jedan sunčev zrak poigravao je na sumornoj slici svetog Franje Saleškog i toplo ogrijao unezvijerenog mučenika na suprotnom zidu.

-Počinješ da mi se sviđaš, - reče vojni svećenik sjedajući opet na sto. –Kojoj regimenti pripadaš? - I tu poče štucati.

 
Još dva dana do proslave utemeljenja republike genocidne

 

 

Republika srpskaOTIŠ'O SI, SARME PROB'O NISI

Nihad efendija, jaran od Binga efendije, prespektivan veoma jako efendija

Kako saznajemo, preko naših veza u banjalučkom magacinu „Dođite nam na viru“ i bh. Agenciji za informiranje, dezinformiranje i ašćare palamuđenje, preds(j)ednik Vlade Republike Srbije, onaj deminutiv od vuka, Vučić, bivši četnik (četnik ostaje četnik - što četnička bešika zaljulja to četnički ašov ukopa) je najavio dolazak “skoro cele srpske vlade” u Banja Luku, 09. januara 2016., na proslavu i svečano obilježavanje Dana Republike Šumske. Prema prov(j)erenim informacijama, svečanom pošumljavanju u Narodnoj Skupštini Republike Šumske prisustvovaće i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Kara-Bakir Izetbegović sa u njega mu hazreti Sedijom i konpletnim vrhom od Stranke demokratske (re)akcije. Svoj dolazak je najavio i poznati teletualac, živi dokaz kredibiliteta ekonomske teorije „Danas znaš da ništa nemaš, sutra ne znaš šta sve imaš“, u nas poznate pod lokalnim imenom, „Ko je jamio jamio je“, poratni profiter i lider ateističkih Bošnjaka, gospodin Fahrudin Radončić.

Kao specijalni gost se očekuje gospođa Nura Bazdulj, po zanimanju majka od u nje joj Muharema, poetesa i bh. dopisna članica kabineta preds(j)ednika vlade Srbije za informacije i propagandu, koja će na svečanoj sjednici Skupštine pročitati, uz ovaj povod napisanu poemu „Oda mirotvorca: stotinu za jednog, jednog ni za šta“.

Prije svečanog pošumljavanja na sjednici Narodne Skupštine planinsko-brdskog i šumskog enteletenteteta, poslanici će zajedno sa gostima prošetati do Srpskih toplica (nakadašnji Gornji šeher), gdje će gosti iz Pederacije BiH na lokalnom muslimanskom mezarju proučiti Fatihu svim žrtvama talibanskih Zelenih beretki mučki pobijenih u Banjaluci za vrijeme njihove strahovlade 1992.-1995. godine.

 
Crtice o dobrom vojaku Švejku

 

Otto KatzDobri vojak Švejk i feldkurat Oto Kac

Feldkurat (vojni svećenik) Oto Kac bio je zaista divan čovjek. Propovijedi su mu bile veoma interesantne i komične i bile pravo osvježenje u bljutavom garnizonskom životu. Znao je tako veličanstveno brbljati o bezgraničnoj božjoj milosti i krijepiti razularene zatvorenike, ljude bez časti. Sjajno je psovao sa predikaonice i sa oltara. Tako divno je urlao pred oltarom ono svoje: „Ite, missa est!" (Iziđite, božja je služba!)

Cijelu službu božju je obavljao na veoma originalan način i često je preokretao red svete mise. A kad je bio sasvim pijan, onda je izmišljao nove molitve, nove obrede. Tako se nešto ovde u garnizonskom zatvoru nije nikad ranije dešavalo. Bilo je pravo uživanje slušati ga.

A kakvo je tek veselje nastajalo kad bi mu se desilo da se oklizne i padne sa kaležem (putir) ili misnom knjigom! Tada bi na sav glas počeo da psuje ministranta iz kažnjeničke čete što mu je ovaj namerno podmetnuo nogu i odmah tu, na licu mjesta, pred svetim oltarom, kažnjavao bi ga zatvorom u „samici" ili „lancima".

A kažnjenik se tome raduje, jer i ta tačka spada u program ove zabave u zatvorskoj kapeli. A on je igrao glavnu ulogu u tom komadu i odigrao ju je zaista kolosalno.

Vojni sveštenik Oto Kac, najsavršeniji vojni sveštenik, bio je - Jevrejin. Uostalom, to nije nimalo čudno. Nadbiskup Kon bio je takode Jevrejin, a povrh toga još i prijatelj pesnika Mahara.

Vojni sveštenik Oto Kac imao je još burniju prošlost nego slavni nadbiskup Kon. Studirao je trgovačku akademiju i služio kao jednogodišnji dobrovoljac. U mjenično pravo i menice razumjeo se tako sjajno da je za nepunu godinu dana trgovačku firmu „Kac i komp." doveo do tako slavnog i uspjelog bankrotstva da je stari gospodin Kac morao uteći u Sjevernu Ameriku, i to poslije nagodbe sa povjeriocima, a bez njihova znanja i bez znanja svoga ortaka, koji je emigrirao u Argentinu.

 
Crtice o dobrom vojaku Švejku

 

U zatvoruŠvejk pred “dželatima” iz garnizonskog zatvora

U garnizonskom zatvoru trojica su savesno vršila svoju dužnost: nadzornik Slavik, kapetan Linhart i narednik Repa, zvani „dželat". Koliko li su ljudi pomlatili u „samicama"! Možda je kapetan Linhart i danas kapetan u našoj Republici. Bio bi red da mu se priznaju godine službe u garnizonskoj hapsani.

Slaviku i Klimi iz tajne policije priznate su sve godine službe. Repa se vratio u civilni život i opet se bavi svojim starim zidarskim zanatom. A možda je postao i član kakvog patriotskog udruženja u Republici.

Nadzornik garnizonskog zatvora Slavik postao je u doba Republike razbojnik, i danas je s one strane katanca. Nije, siromah, uspjeo da se ukotvi u Republici kao druga gospoda oficiri.

Sasvim je prirodno što je nadzornik Slavik, kada je primio Švejka, bacio na njega pogled pun nijemog prebacivanja:

-I tebi je, znači, sumnjiva prošlost, čim si dospjeo ovamo. Ali ništa za to! Mi ćemo se potruditi, momče, da ti boravak ovde bude sladak kao i svima onima koji su pali u naše ruke. Samo znaj da te naše ruke nisu bogzna kako nježne, damske ručice.

I da bi svojim riječima dao što veći značaj, on gurnu svoju žilavu, ogromnu stisnutu šaku, Švejku pod nos i reče: - Samo onjuši, bitango!

Švejk onjuši i reče: - Ne bih baš volio da me ona počeše po nosu! Nekako smrdi na groblje.

Ovaj miran i odvažan odgovor se jako dopao garnizonskom hapsandžiji.

 
Crtice o dobrom vojaku Švejku

 

SvejkDobri vojak Švejk kao simulant

Jaroslav Hašek

Između Švejka i vojne ljekarske komisije povede se interesantan razgovor. Članovi komisije razilazili su se u mišljenju o Švejku. Jedni su tvrdili da je Švejk “ein bloder Kerl” (blesavko), dok su drugi bili mišljenja da je on običan simulant i zabušant koji tjera šegu s ratom i vojskom.

-Taman posla, kad s takvima kao što ste vi ne bismo mogli da iziđemo na kraj! - izdera se na Švejka predsjednik komisije.

Švejk ih je posmatrao s božanskim mirom nevinog deteta.

Vrhovni štabni ljekar priđe sasvim blizu Švejku:

-Htio bih da znam, vi, prase morsko, šta li sad mislite?

-Pokorno javljam da ništa ne mislim.

-Himmeldonnerwetter! (Grom i pakao!)- dreknu jedan od članova komisije zveckajući sabljom.

-Uopšte ne misli! A zašto, slone sijamski, ne mislite?

-Pokorno javljam da ne mislim zato što je to u vojsci zabranjeno. Kad sam u svoje vrijeme služio u devedeset prvoj regimenti, naš gospodin kapetan uvijek nam je govorio: „Vojnik ne smije da misli. Za njega misli njegov pretpostavljeni. Čim vojnik počne da misli, to više nije vojnik već najobičniji ušljivi civil. Mišljenje ne vodi..."

- Jezik za zube! - prekide ga predsjedinik komisije. - Imamo mi već podatke o vama.

Der Kerl meint man wird glauben, er sei ein wirklicher Idiot! (Taj klipan misli da će mu neko povjerovati da je pravi idiot!)

Niste vi idiot, bože sačuvaj, Švejk. Bistri ste vi, prepredeni simulant, mangup, ušljivko... Razumijete li?

-Pokorno javljam da razumijem!!!

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 8 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search