LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Satira
Mojne nam dumina, Senadeeeee!

 

SenadSenad Avdić u brzini dva puta uletio u ofsajd!

Nadan Filipović

Senad Avdić mi je drag novinar. Bori se da održi „Slobodnu Bosnu“ i u tome zaista i uspijeva. Dobra mu je novina. Vrijedan je, puno radi, ali, ko radi taj zna i da pogriješi. U tekstu što ga citiram u cijelosti Senad se u brzini dva puta našao u "ofsajdu", odnosno napravio greške koje ne bi smjele biti dopustive u nedeljniku nivoa  „Slobodne Bosne“.

Evo teksta iz njegove kolumne:

Presuda u Beogradu - Kad pre, bre?!

Senad Avdić, Slobodna Bosna, 14. maj 2015

Presuda beogradskog Osnovnog suda, kojom je ništavnim kvalificiran sudski proces koji je vođen 1946. godine protiv četničkog komandanta Dragoljuba Mihailovića, vjerovatno i nije, gledano iz uskostručnog, pravnog kuta, pretjerano sporna. Pogotovo nije neočekivana. Niko, uostalom, iz vrha tadašnje komunističke vlasti nije sporio da je sudski proces, koji je kao epilog imao strijeljanje đenerala Draže, bio politički diktiran. Uostalom, štošta bi pravno-procesni puritanci mogli prigovoriti, i osporiti, sudskom procesu koji je tokom 1961. godine u Jerusalemu vođen protiv nacističke Sotone Adolfa Eichmana koji je 1962. doživio sudbinu đenerala Draže - strijeljan je po pravomoćnoj odluci suda. Samo na temelju knjige Hannah Arendt „Izvještaj o banalnosti zla“, koja je izvještavala sa suđenja Eichmannu, neki hipotetički Općinski sud u Jerusalemu danas bi mogao proglasiti ništavnom smrtnu kaznu Eichmannu, zbog brojnih procesnih propusta i pritisaka na pravosuđe. Pogotovo, ako bi jedan od podnosilaca takvog zahtjeva bio, sad se zajebajem, naravno, savjetnik tvrdo linijaškog izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina.

 
Prilog Dube Banjca

 

Budi se istok i zapad….

Poslao Duba Banjac iz Sydney-a

Na Istoku, službenici rade od sedam do tri. Na Zapadu, od devet do pet. 
Službenički Istok se budi u pola šest. Činovnički Zapad u sedam.

Mamurni Istok baulja kroz maglovito zimsko jutro, psujući posao, državu, život, sudbinu. Istok je poluobrijan. To je zbog toga što se brijao sinoć, da bi ujutru mogao duže da spava.

Glatko izbrijani Zapad vozi se ćutke metroom. Istok priča političke viceve u pretrpanom autobusu.

Zapad čita novine. Potpuna tišina. Niko ni sa kim ne razgovara.

Istok se zaljubljuje u nepoznatu službenicu sa zelenim očima između tri autobuske stanice. Naravno, on stiže u pola osam na posao i kaže ljutito šefu: “Šta je ba? Šta gledaš? Pa nismo, valjda, na Zapadu?”

Zapad počinje da radi u devet. U to vreme Istok već polako počinje da dolazi sebi. Popio je tri kafe i pročitao u novinama šta se događa na Zapadu. Do pola deset, Istok razgovara o tome šta je sinoć bilo na televiziji. Dotle Zapad već uveliko radi. On ne može da prepriča šta se sve događalo na dvadeset i sedam televizijskih kanala, jer niko nije gledao isti program.

U pola jedanaest, Istok koji je imao dva sata prednosti nad Zapadom, odlazi na zasluženi doručak, koji se plaća bonovima. Kao da je cijeloga jutra kopao, on doručkuje gulaše, ćevape, čorbe, pljeskavice, bureke, škembiće, grah sa suhim mesom, itd. Posle žvače čačkalicu i popije tri piva, odlikovana na svjetskoj izložbi.

Zapad ima pauzu za ručak između dvanaest i trinaest časova. On stojeći pojede sendvičić i popije neki sok ili čaj. Zatim se vrati na posao. U hodniku firme u kojoj radi tek tada popije prvu kafu iz kartonske šolje.

 
Postizborna oda

 dodik-hitlerOda predsjedniku

Dado Golubović Marić (preneseno sa e-novina)

 

Čestitam ti čika Mile,

da te sruše nema sile,

volimo te, kličemo ti,

imovinu stičemo ti.

 

Moj glas ti imaš vazda

da budeš naš vječni gazda,

sirotinji bijedi značiš,

ti nas vedriš i oblačiš.

 

Ne mislimo mi na hranu

samo budi na ekranu,

tvoje sile intenzitet

obećava prosperitet.

 

Odričem se svoje plate

zarad' tvoga sina rate,

milioni nisu malo,

u džep moj to ne bi stalo.


Studentima, radnom rodu,

budi pramac ti na brodu,

ulij nadu u bolje sutra,

da nam sviću mračna jutra.

 

Ko se žali nek' prevali, neka ide,

granica nek' bude međa,

nama deri kožu s' leđa.

 

Oda ova nek' odjekne,

kidaj svirče zlatne strune,

ovce mi smo, nismo ljudi,

ovce prave al' bez vune.

 
HUMOR

Živim u ulici “Stanislava Galića” (doživotna robija) i do škole “Biljana Plavšić” (11 godina zatvora)”

Srđan Puhalo

Živim u ulici Stanislava Galića broj 92 (doživotna robija). To je jedna mala ulica u našem gradu u kojoj nema mnogo automobila i mi djeca možemo da se po cijeli dan igramo bez straha da će nam se nešto desiti.

Svako jutro ja i moja drugarica Jelena, koja živi u ulici Momira Nikolića (osuđen na 20 godina zatvora) broj 69, zajedno idemo u školu. Naravno da bi došli do škole moramo da pređemo aveniju Radoslava Krstića (osuđen na 35 godina zatvora) i parkić Ljubomira Borovčanina (osuđen na 17 godina zatvora). Na putu do škole uvijek se malo poigramo na igrališu dječijeg vrtića „Milan Lukić“ (doživotna robija).

Kada nas vaspitačice otjeraju sa ljuljaški odemo do gradske biblioteke „Milomir Stakić“ (doživotna robija) da vratimo knjige i podignemo nove.

Od biblioteke do naše škole „Biljana Plavšić“ (osuđena na 11 godina zatvora) stižemo za pet minuta.

Moji drugari i ja smo odlični učenici i želimo da upišemo srednju školu „Momčilo Krajišnik“ (osuđen na 20 godina zatvora), ali moramo da imamo sve petice tj. da budemo „Vukovci sa Vučijaka“.

Nakon škole idemo na trening, treniramo ritmičku gimnastiku, u klubu „Duško Tadić” (osuđen na 20 godina zatvora) i mi smo šampioni Republike Srpske i vicešampioni Velike Srbije.

Naravno bićemo mnogo bolji kada se izgradi sportski kompleks „Radovan Karadžić“ (suđenje u toku) sa olimpijskim stadionom „Ratko Mladić“ (suđenje u toku). Ja sam član i izviđačke čete „Radoslav Brđanin“ (osuđen na 30 godina zatvora).

 
Nekad i sad

 

srbin14Da ne bi neko zlonamjeran pogrešno shvatio, ovi fotosi se ne odnose samo na Srbe, već i na sve ex-YU narode, sada ponosne vlasnike vlastitih nacionalnosti, država ili državica, zastava, himni, ali i kontejnera za smeće oko kojih mnogi obilaze sa nadom da će naći nešto da ubace u prazne želuce. Kakav god bio crn "diktatorski" režim pod šloserom, kontejneri za smeće u njegov vakat nisu bili izvor hrane za preživljavanje. Eeeee, jesmo bahati bili!

 
Džabe ti visoke škole, ako nemaš osnovne

 

 

Priča o gramatičaru i splavaru

Mevlana Dželaludin Rumi

Poslao: Duba Banjac, Sydney

Jednog dana na splav se ukrcao neki umišljeni gramatičar i čim se smjestio, pun sebe kakav je već bio, upitao je splavara da li je išao u školu i da li je ikad učio gramatiku. Kada je splavar odgovori da nije, uobraženi gramatičar mu nadmeno odvrati:

- Eeeee...onda si protraćio polovinu svoga života!

Malo potom, splav upade u bujicu nabujale rijeke koja ga poće bacati kao orahovu ljusku prijeteći da će ga prevrnuti. Splavar iskoristi priliku i upita obrazovanog gramatičara:

- Znaš li ti da plivaš?

- Ne! - zakuka gramatičar, a splavar na to reče:

- E, onda si protraćio cijeli svoj život!

Mevlana Dželaludin Rumi (30.9.1207 – 17.12.1273) bio je turski sufi, perzijski pjesnik, učenik prava, teolog i učitelj tasavufa. Ime "Rumi" dobio je zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat, današnja srednja Anadolija), a titulu Mevlana (što znači "vodič" ili "učitelj") dobio je kao osnivač sufi reda Mevlevija.

Rumijeva najpoznatija poema "Masnevija" sastoji se od šest knjiga i bavi se raznim temama, često u obliku parabola ili anegdota napisanih u slikovitom stihu. Jedna od tih priča "mesnevija" zove se - Priča o gramatičaru i splavaru. Ona na duhovit i  alegoričan način govori o ograničenosti ljudskog stvorenja.

 
Buba guzolaža

Buba guzolaža – kratki prilog iz analne entomologije

Nadan Filipović

Javio mi se jedan od stalnih posjetitelja OKA s pitanjem: “Uredniče, kakva ba buba guzolaža? Znam da ima buba uholaža što se, navodno, vole zavlačiti u uši, posebno maloj djeci, ali buba guzolaža…nikad za tu bubu čuo nisam. Halooo! O čemu se radi?”

Red je da odgovorimo našem čitatelju.

Citat uz Bubowikipedije (www.bubowikipedija.bubaguzolaza.org) glasi: “Buba guzolaža, latinsko ime Muharemus Murselus, je jedna inače jako strašljiva buba, koju u Bosni, u narodu, često nazivaju “balijska buba guzolaža”. Ta buba ima dva velika ticala (pipka) na glavi što bubi šalju signale u gangliju da se približava svom cilju, da izvinete na izrazu, čmaru ili šupku, ili “medecinski” kazano anusu, tačnije analnom otvoru. Tada buba guzolaža prvo pipka ticalima ili pipcima okolo i diskretno njuška i onda se nježno zavuče u analni otvor svog izabranog zaštitnika. U toplini skloništa uživa ne samo jedući sve neprovarene dijelove hrane iz njoj velemirisnog sadržaja zadnjeg dijela zaštitnikovog debelog crijeve (latinski colon), već do klimaksa uživa u sigurnosti tog zatvorenog prostora koji je bubama guzolažama njihov maksimum i njihov dostignuti svemir u kojem dalje provode svoj život. (završen citati iz Bubowikipedije)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 10 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search