LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor
Ko to laže, ko to laže....
Četvrtak, 18 Srpanj 2013 08:46

 

Ako ne laže Karadžić, da li laže Deronjić i ako laže, ima li razloga?

Miroslav Deronjić, predsjednik opštine Bratunac, susjedne opštini Srebrenica, čije je etničko čišćenju uspješno organizirao 1992, iznosi na suđenju da mu je Karadžić rekao 9. jula 1995: „Miroslave, moraju svi biti poubijani, svi koje uspijete uhvatiti.“ 13. jula 1995. godine kada je enklava „pala“, pukovnik Ljubiša Beara potvrđuje Deronjiću: „Dobio sam naređenje s vrha, naređenje od vođa, da ubijemo sve zarobljenike.“ (Hartmann Florence, Mir i kazna, Buybook, Sarajevo, 2007, 87)

 
Historijski retrovizor
Četvrtak, 04 Srpanj 2013 21:44

Milošević je likovao 

Milošević je 1994. godine je u užem krugu saradnika rekao:“Verujte mi, nisam očekivao da će nam međunarodna zajednica dati polovicu Bosne i Hercegovine“. Na  sastanku Vrhovnog savjeta odbrane, 18. januara 1995. precizirao je: „Bez vojne pobede međunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske države na tom području.“ Nakon Daytona Milošević je likovao i slavio „istorijsku pobedu“: „Imamo polovicu Bosne! Od četiri mirovna plana taj je najbolji za Srbe. Oni imaju sve gradove duž Save, tri grada u unutrašnjosti i celu dolinu Drine, osim Goražda. To je pedeset gradova i dvadeset i pet hiljada kvadratnih kilometara. Trebaće im poslati natrag sve srpske izbeglice koje su kod nas da imaju kime naseliti svoje teritorije.“ (Hartmann Florence, Mir i kazna, Buybook, Sarajevo, 2007, 156)

 
Historijski retrovizor
Utorak, 04 Lipanj 2013 21:11

O napadu Srba, Crnogoraca i Rusa na Dubrovnik 

Srbi i Crnogorci su 1814. godine topovima napadali opkoljeni Dubrovnik, pljačkali okolna područja, ubijali, spaljivali i silovali dok ih je štitila „bratska“ ruska flota raspoređena ispred Dubrovnika. Oni nisu napali Dubrovnik samo zato što je bio bogati i kulturni grad, već samo s ciljem da popljačkaju njegova ogromna bogatstva koja su u Gradu sakupljana stoljećima. Te 1814. godine Srbe i Crnogorce je podržavala ruska flota, a 1992. godine takozvana Jugoslavenska ratna mornarica.

Ruska podrška ni slučajno nije bila izraz neke pravoslavne solidarnosti ili „bratske ljubavi“, već je samo i jedino bila izraz dugotrajnih ruskih interesa u ostvarivanju izlaska na obale Mediterana. Dugogodišnja ruska nastojanja da u svoje ruke uzmu barem jednu značajniju luku u Jadranu datiraju još od Petra Velikog i traju do kraja dvadesetog vijeka.

Možda nekim nije poznato da je Leonid Brežnjev prilikom posjete Jugoslaviji, 1976. Godine, otvoreno zahtijevao od Tita cijelu Boku Kotorsku kao morsku bazu za sovjetsku flotu u Sredozemlju. (Middleton Drew, Yugoslav report that Tito rebuffed Brezhnev on air and naval rights and a role in the Warshav pact, New York Times, January 9, 1977, 8) Tito je taj prijedlog odbio „kao s nokta“!

 
Historijski retrovizor
Srijeda, 08 Svibanj 2013 09:54

Muhamed Filipović – odgovori na pitanja slušatelja Radija “Slobodna Evropa”

Poštovani gospodine Filipoviću, iskreno vam se zahvaljujem sto ste odvojili vaše vrijeme da odgovorite na pitanja koja ponekad nisu ni tako ugodna. Također i ja želim da iskoristim ovu priliku te da vam kao izvrsnom poznavaocu prilika na našem prostoru postavim nekoliko pitanja.

1. Činjenica je da je na prostorima nekadašnje SFRJ proteklo dosta vremena dok su Muslimani Ustavom dobili zagarantovano pravo da se javno i na dokumentima izjašnjavaju kao Muslimani. Svima nam je poznato da se većina do tada izjašnjavala kao "neopredijeljen". Iako je taj put bio poprilično trnovit i dugotrajan zbog čega je takoreći preko noći odlučeno da se isti ti muslimani transformišu u Bošnjake i to od strane onih koji su do svog nacionalnog identiteta do jučer držali kojiko i do jutarnje rose u podne?

2. Molim vas da date svoje viđenje Fikreta Abdića kao privrednika, ekonomiste i političara u razdoblju prije rata, za vrijeme i poslije rata.

3. Kada bi neko javno rekao: "Najveća šteta i ogromno stradanje Muslimana na prostorima BiH rezultat je katastrofalne politike po muslimane koju je provodila stranka SDA u vremenu dok joj je na čelu bio Alija Izetbegović. Dali bise bili među onima koji bi se sa ovakvim mišljenjem složili? Uz želje za dobrim zdravljem i dugim životom želim vam svako dobro.

F.K.

 
Feljton o "Mladim muslimanima"
Ponedjeljak, 08 Travanj 2013 15:40

Sedamdeset godina od Luburićevog i komunističkog progona “Mladih muslimana” (5)

Nadan Filipović

Odmah nakon “oslobođenja” komunisti su požurili da i formalno zabrane rad organizacije “Mladi muslimani”. Da pokažu koliko su ozbiljni u korijenu satrti svaki pokušaj političkog organiziranja bosanskih muslimana, komunisti po hitnom postupku ubiše Asafa Serdarevića, jednog od osnivača organizacije. Asaf Serdarević je rođen u Ljubinju 1920.godine. Bio je student agronomije. Serdarević je bio veoma aktivan u zbrinjavanju muhadžira u toku rata. Pripadnici OZNE ga ubiše u Posavini, gdje se našao da obezbijedi prehranu za muslimanske izbjeglice. Nadalje, partizani su po kratkom postupku likvidirali Nurudina Gackića, rođenog 1922. godine u Sarajevu. Njega komunisti smakoše u Vitezu gdje se našao u humanitarnoj akciji prikupljanja hrane za sarajevske muhadžire. On je ubijen krajem 1944.godine.

Akcija otvorenog lova na viđenije predstavnike “Mladih muslimana” nastavljena je strijeljanjem 31-godišnjeg Mustafe Busuladžića 29.aprila 1945.godine, nakon polusatnog “suđenja” pred Vojnim sudom u Sarajevu. Inače, Busuladžić je bio profesor na Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Govorio je izvrsno nekoliko jezika, bio talentiran pisac niza rasprava iz različitih oblasti društvenog života, i bio je prvi predsjednik sekcije “El-Hidaje – Mladi muslimani”.

 
Historijski retrovizor
Ponedjeljak, 08 Travanj 2013 08:57

 

Ovo je o pogibiji Džemala Bijedića rekao Bahrudin Bijedić

(citat iz STARTA, broj 367. 22.1.2013)

Bivši jugoslovenski diplomata Bahrudin Bijedić kaže da nema više ni sumnji, a ni dilema da je njegov bliski rođak Džemal ubijen. Agencija Anadolija, za koju je on tu svoju priču ispričao, podsjeća da je na dan pogibije iz Beograda Bijedić ispratio Josipa Broza Tita u Libiju i da je avion zbog navodnih loših vremenskih uvjeta, udario u sami vrh brda Inač na planini Lisini, prepolovio se i eksplodirao.

Bahrudin Bijedić za Anadoliju ponavlja detalje koje je magazin Start BiH objavio u januaru 2011. godine iz pera svog saradnika Mirka Šagolja, prvog novinara koji je te 1977. godine bio na Inaču. Tadašnji šef tehnike u bazi JNA, koji je prvi stigao na mjesto nesreće, rekao da je ”visinomjer namjerno bio namješten da pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne”.

 
Historijski retrovizor
Ponedjeljak, 01 Travanj 2013 11:50

Muhamed Filipović – odgovori na pitanja slušatelja Radija “Slobodna Evropa” 

Esma Štitkovac:

Želim da mi objasniš sa istorijsko-naučnog gledišta koja je uloga i funkcija i smisao rata bila kod Fikreta Abdića kada je Fikret odlučio da se suprostavi ratom sa oko sto hiljada muslimana naspram dva miliona ostatka muslimana u Bosni i zasto je Abdić kvinslinški-izdajnički suprostavio sebe protiv svoje Bosne države po rođenju i muslimanske nacije i vjere po rođenju?

Muhamed Filipović:

Fikret Abdić je nesumnjivo bio izdajnik u odnosu na Bosnu kao državu, u odnosu na interese našeg naroda da se uspješno odbrani, gdje su se sve razlike u politici morale ustupiti mjesto nužnosti zajedničke borbe protiv nesumnjivih neprijatelja tj. srpskih i hrvatskih nacionalista. Mnogi od nas se nismo slagali sa Izetbegovićevom politikom, ali smo radili za Bosnu i zbog toga priznavali Izetbegovića za predsjedavajućeg i za nosioca i predstavnika naše državnosti, što je on legitimno i legalno bio. Fikret je imao lični sukob sa Izetbegovićem, koji datira od rezultata izbora, a na kojima je Abdić dobio više glasova i prije kojih je imao sporazum da on i Adil Zulfikarpašić budu kandidirani za članove Predsjedništva, a da Izetbegović vodi stranku. Zbog toga je Abdić smatrao da on treba da bude predsjedavajući Predsjedništva, ali ga je Alija Izetbegović, nakon eliminacije Adila Zulfikarpašića, prevario i sporazumio se sa Srbima da njega, a ne Fikreta Abdića, predlože i izaberu za prvog predsjedavajućeg, što je Nikola Koljević i učinio na prvoj sjednici novoizabranog Predsjedništva. Abdić je to smatrao prevarom, te se od tada, pa do svog tragičnog kraja, nastojao separirati i svetiti Izetbegoviću zbog toga. Tu je načinio veliku grešku u odnosu na državu i na naš narod. Izazavao je podvajanje među nama, dopustio je da manipuliraju s njim i Tuđman i Milošević i Karadžić i Boban, a nije ništa dobio osim patnji svojih sljedbenika. Ja ga smatram štetnom pojavom, mada njegove sljedbenike mogu razumijeti i ne osuđujem ih, osobito u kontekstu lokalnih prilika, jer iza njihovog ponašanja stoji mnogo toga što je bilo ranije, prije promjena i rata. Činjenica je da su Krajišnici i Velika Kladuša bili glavni predmet napada još od 1987.godine, a to još više optužuje Abdića. On je znao da je afera Agrokomerc došla iz Beograda i da joj je bio glavni cilj destabiliziranje BiH i likvidiranje vodećih muslimanskih ljudi, konkretno Hamdije Pozderca. Zbog toga nije smio dopustiti da bude dva puta zloupotrijebljen. Ali, Abdić je svojeglav i uobražen, a takvi ljudi ne mogu voditi narod, a da ne izazovu svašta. On je to i potvrdio.

 
« Početak«11121314151617181920»Kraj »

Stranica 15 od 20

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search