LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home (Pod)sjećanja
PODSJECANJA
Podsjećanje na razmišljanje Nedžad-efendije Grabusa PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 11 Lipanj 2019 21:26

 

Nedzad GrabusČije su muftije?

Prof. dr.sc. Nedžad efendija Grabus, muftija slovenački

" Zaista se volim šaliti, ali u šali govorim samo istinu." - Muhammed, s.a.w.s

Sabor Islamske zajednice u BiH, na zasjedanju 13.04.2013. godine u Sarajevu, usvojio je Platformu za promjenu Ustava IZ u BiH. Tim činom je taj dokument postao javan i na osnovu smjernica iz Platforme pripremit će se i amandmani na Ustav IZ. U javnoj raspravi na nacrt Platforme izneseni su mnogi prijedlozi. Da li ih je neko sistematizirao ne znam, ali znam da nismo imali uvida u te prijedloge. Zato želim iznijeti svoj pogled na neka pitanja iz Platforme i vjerovatno buduća ustavna rješenja. U ovom tekstu ograničit ću se na prijedlog o budućem ustrojstvu Rijaseta i ulozi muftija u IZ.

Promjene Ustava, predložene kroz Platformu, usmjerene su na jačanje birokratije u IZ, a u znatnoj mjeri zanemaruju misijsku ulogu, ulogu nosilaca misije i vakufski segment djelovanja IZ. Po važećem Ustavu IZ iz 1997. godine, Rijaset IZ je najviši administrativni i vjerski organ IZ. Po novom prijedlogu Rijaset bi trebao biti najviši administrativni organ u kojem bi, pored reisu-l-uleme i zamjenika, bili i šefovi ili rukovodioci pet uprava koje će biti, kako se često pretenciozno uspoređuje sa državnim strukturama, kao "vlada IZ". Dobro je rješenje da neće biti članova po pložaju. Dakle, u budućem Rijasetu neće biti muftija, za muftije je predviđeno vijeće muftija ili ulema medžlis. To je jedna od rijetkih "nevažnih" izmjena od prvog do konačnog prijedloga Platforme. Prvotno je bilo predviđeno vijeće muftija kao najviši vjerski organ, a kasnije je uvažen prijedlog da se to tijelo možda nazove ulema medžlis. Ulema medžlis nije odgovarajući naziv ako u tom vijeću budu samo muftije, bez predstavnika uleme iz visokoobrazovnih ustanova IZ, medresa, imama itd., a to Platforma ne predviđa. Zato je to neka vrsta "deakademizacije" ukupne IZ. Rješenje u kojem bi u Rijasetu ubuduće glavnim tokovima u Zajednici upravljale birokrate koje će u stvarnom životu IZ biti prisutni uglavnom na svečanostima, ne može zadovoljiti potrebe suvremenog djelovanja IZ. Jasno je da su muftije, glavni imami i imami izravno uključeni u rad IZ i imaju kontakte sa džematlijama i širom društvenom zajednicom. Eliminiranje muftija iz procesa odlučivanja u administrativnim pitanjima IZ na najvišem nivou, dugoročno će djelovati na ukupno slabljenje administrativnog sistema IZ. Pogotovo ako i ubuduće reisul-u-lema sam bude predlagao muftije, bez ikakve procedure, utjecaja Sabora itd. Na jednoj od sjednica Sabora je jedan sabornik problematizirao to pitanje kada je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić predložio da se na osnovu prijedloga Sabora IZ u Sloveniji obnovi moj mandat muftije na četiri godine. Tada je to izgledalo kao principijelno zalaganje za proceduru. Na zasjedanju Sabora 13.4.2013., niko nije upozorio na kršenje Ustava u izboru muftija. Obećanja da će vijeće muftija funkcionirati kao neki "superorgan" IZ i da će odobravati programe, prijedloge i izvještaje nije održivo, jer će to biti najviši vjerski organ. Zašto? Zato što muftije neće imati utjecaja u administrativnom, odnosno izvršnom organu IZ, Rijasetu.

Kako se vrše izbori za muftije?

Muftije po važećem Ustavu predlaže reisu-l-ulema, a njihovu potvrdu izglasava Sabor. Jesu li i hoće li muftije biti reisu-l-ulemini predstavnici ili su to muftije sa legitimitetom Sabora? Postoje dva rješenja: prvo bi moglo biti da reisu-l-ulema ima ekskluzivno pravo da imenuje muftije bez utjecaja Sabora i dodjeljuje im murasele; drugo rješenje je da se poboljša procedura, osnuju komisije i da svaki muftija ima legitimitet od reisu-l-uleme, stručnih tijela i Sabora IZ. U članu 46 Ustava IZ, Sabor potvrđuje mandat muftijama svake četiri godine. To pravilo je prvi puta prekršeno na Saboru IZ u aprilu 2012. godine, i pravdano je tadašnjim okolnostima u IZ, istekom mandata reisu-l-ulemi, izborima za reisu-l-ulemu itd. Pravilo je ponovo prekršeno 13.4.2013. godine, jer je jednom muftiji dat puni mandat na četiri godine, a drugim muftijama na godinu dana, odnosno do usvajanja promjena Ustava. Rukovodstvo Sabora umjesto da štiti pravilnik o radu Sabora i Ustav IZ, ostat će upamćeno po kršenju akata IZ. Sada Platforma i promjene Ustava mogu biti implementirani, jer su i muftije na "čekanju". Taktički to može biti dobra odluka, strateški je vjerovatno štetna. O autoritetu muftija i o važnosti te funkcije u povijesti islamskoga mišljena i prakse pisali su mnogi autori. Dobro bi bilo konsultirati knjigu prof. dr. Fikreta Karčića "Studije o šerijatskom pravu i institucijama", El-Kalem, 2011. godine, i tekst dr. Mustafe Hasanija "Institucija fetve i služba muftije u šerijatskom pravu", Glasnik, LXVII, Rijaset IZ u BiH, juli-august 2005, br. 7-8, str. 639-659. Profesor Fikret Karčić na strani 323. navedenoga djela piše: "Na postavljanje muftija u BiH imalo je uticaja mjesno muslimansko stanovništvo ili predstavnici lokalne vlasti. O mogućem kandidatu upućivan je prijedlog šejhul-islamu u obliku predstavke (mahzar). Ovakvi prijedlozi su redovno bili uvažavani." Ta praksa prisutna je u izboru muftija u Sandžaku, Hrvatskoj i Sloveniji, jer se prvo obave izbori u tim zajednicama, a onda reisu-l-ulema predlaže imenovanje za muftije. U slučaju muftija u BiH (po važećim pravilima) ta praksa se, barem do sada, nije koristila. Muftija mora imati autonomnost i slobodu u djelovanju. Ako je to samo službenik ili činovnik onda će to negativno utjecati na ukupno djelovanje IZ, bit će degradirana uloga i autoritet muftije. Način na koji biramo muftije ne omogućava ni slobodno ni kreativno djelovanje muftije. Ako su muftije imale slobodu i nisu imale strah od sultana, treba li sada ukinuti slobodu muftijama? Evo samo kratke ilustarcije uloge muftije u Osmanskoj državi, o tome profesor Karčić na 321. stranici navedenoga djela piše:"Pošto je islam u Osmanskoj državi imao status državne vjere, a šerijatsko pravo obavezujuću snagu, fetve su predstavljale legitimni nadzor nad aktima javnih vlasti i ponašanjem pojedinaca. Njima su potvrđivane ili osporavane odluke sultana ili vlade, reforme i promjene u strukturi Carstva, prihvatane nove norme društvenog ponašanja, rješavane dileme pojedinaca." Zar će vijeće muftija moći osporiti bilo koju odluku Rijaseta?

Kako će izgledati buduća administracija muftijstava?

Prema Platformi u organizacionu strukturu IZ uvodi se "srednji" nivo u kojem bi se osnažila muftijstva. To znači muftije će i dalje imati administrativnu ulogu na terenu i bit će izravna veza sa Rijasetom, ali neće moći biti članovi Rijaseta.  Muftija na lokalnom nivou može imati administrativnu ulogu, ali na najvišem, u Rijasetu, ne može.

Kompromisno rješenje bi moglo biti da se iz reda muftija biraju barem dva člana Rijaseta. Zašto? Uloga muftije u BiH odavno nije samo vjerska. Da nije bilo muftije u Banjaluci ko bi organizirao izgradnju tolikog broja džamija i drugih objekata IZ? Slično je i sa drugim područjima u BiH. Pogotovo što će stvarna uloga i dalje na terenu biti i administrativna.Takva je uloga muftije u BiH više od pola stoljeća. Jasno je da administracija vodi politiku, a muftije će u slučaju da se usvoje ovakve promjene Ustava biti izvan kruga koji donosi najvažnije odluke u IZ. Njihova uloga će biti kao u većini muslimanskih zemalja da smjerno slušaju vlast (Rijaset) i služe sistemu IZ. Vjerska funkcija muftije uglavnom se svodi na čuvanja zajedništva i misijsko djelovanje, odnosno očuvanje islamskih vrijednosti. Fetve u pravilu u BiH izdaje fetva-i-emin ili reisu-l-ulema. To ne znači da ne treba jačati i stvarnu ulogu muftije kao osobe koja izdaje fetve, ali zbog kompliciranoga sistema IZ i hijerarhije u djelovanju IZ, muftije de facto ne mogu samostalno izdavati fetve. Potpuno je jasno da će funkcija vrhovnog muftije biti efikasna samo ako je kao reisu-l-ulema predsjedavajući Rijaseta. U našu institucionalnu praksu sada će biti uvedene forme djelovanja koje su dugoročno neodržive i koje bi, po mome skromnome mišljenu, mogle destabilizirati Zajednicu. Konačno će i u IZ u BiH vlast biti podijeljena, na vjersku i svjetovnu. Hodžinski stalež zajedno sa muftijama postat će "paradni funkcioneri" bez mogućnosti da utječu čak i na djelovanje i tokove u razvoju IZ. Ja sam protiv takvog Ustavnog rješenja.

(Ovaj osvrt prof. dr.sc.Nedžad efendija Grabusa, muftije slovenačkog prenesen je sa sajta Islamske zajednice u Sloveniji od 27.4.2013)

Ažurirano: Utorak, 11 Lipanj 2019 21:42
 
Mala razglednica iz Sarajeva PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 03 Lipanj 2019 06:58

 

Panorama SarajevaRazglednica iz Sarajeva - (1)

Prof. dr Radomir Čolaković

Jedno od najdublje urezanih sjećanja na dane mladosti je sjećanje na ono prelijepo školsko doba kada smo počesto znali drijemuckati ili “drincati” na klupi pored čuvene „Parkuše“ (2). Bili smo potpuno opušteni i pored toga što smo znali da smo “natovarili” neopravdane časove. Na toj klupi su nam vrele, zelene glave počesto znale ohladiti kapi mlake lјetnje kiše što su kao note u kajdanci skakutale po strminama mahala. A onda je znao početi dugotrajni pljusak. Kanalizacija je začas bivala prepunjena, a po ulicama, padinskim posebno, formirali bi se najprije potočići koji bi se na jakoj nizbrdici učas pretvarali u prave nabujale potoke toliko snažne da se sjećam slučaja da je s Mejtaša Fiću do Titove dokotrljalo. Sve te vode nisu imale gdje drugo nego li u već pobješnjelu Miljacku.  

Ali, Milјacka je bila i ostala neukrotiva i nepredvidiva po svome plesu na kiši, oluji i ljetnjoj žezi. Dozvolila bi, da je u vrijeme lјetne žege preskočimo iz jednog skoka, ali kada bi joj snagu dali plјuskovi, munje i grmlјavina sa okolnih brda i planina, zapalacala bi jezikom k'o poskoci na Orlovcu, Borijama, Grdonju, i Trebeviću kad ih, u robinzonskim pohodima na okolinu grada, nestašna i radoznala sarajevska dječurlija svojom grajom uznemire u njihovu sunčanju. Kada oblaci prekriju sarajevsku kotlinu i počne rominjati kiša sarajevskom kotlinom zapara čula čudna simfonija svjetla, boja i tonova, da nikad ne znaš sa koje strane može doći neki belaj. Sve to sa zebnjom osluškuju stare Sarajlije.

Zašto?

Prošlo je preko dva vijeka, ali Sarajlije pamte neobuzdane poplave, za koje niko ne zna čime bijaše izazvane. Kad se susretnu i u jedno korito spoje palјanska i mokranjska Milјacka, tada tamno smeđa, a nekad crvenkasto-smeđa bujica biva još više ojačana dotokom iz usputnih potoka i probuđenih izvora. Ta bujica, što je znala biti poput goleme, ali brze zmije, protutnji Koziju ćupriju, pa Bentbašu, a onda sa hukom krene koritom Miljacke, baš kao s ciljem da grad zbriše s lica kotline. Starije generacije pamte dane kada se nabujala Miljacka prelivala preko Drvenije (3) i plavila podrume od Čaršije do Ilidže.

Od ongo što nabujala Miljacka ponese Sarajlije nešto spasiše, a ono što odnese oni halališe. Vratiše se pjesmi, meraku i sevdahu. Mada i danas se tom čudu od grada mnogi ne mogu načuditi i pitaju:„Je l' Saraj'vo gdje je nekad bilo, je l' Milјacka r'jeka presušila?“

Pamte sve to generacije i generacije Sarajlija. Čuvaju to i pamte Sarajlije k'o amanet, al' mi sve to izgleda k'o da je to juče bilo.

Kao i ja što se često sjetim dremuckanja uz neopravdane časove! Ne znam ni sam zašto, ali se često vraćam u snu i na javi klupama kraj Parkuše.

Ko koga više voli, klupe nas ili mi njih, to ne bih znao reći. Ko kome više duguje mi njima ili one nama? Možda bih i znao to reći, al' kako, a da se me ne “jami” k'o nekakav teret u grudima, a oči se nakratko zamagle.

1.Priča je objavljena u Oslobođenju, 2019.

2. Čuvena kafana u Sarajevu pored koje su klupe na kojim su se uvečer okupljali srednjoškolci.

3. Drveni most kod Prve gimnazije.

Ažurirano: Nedjelja, 23 Lipanj 2019 12:04
 
Lijep "akvarel" o Mušinoj kafani PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 27 Svibanj 2019 22:15

 

Kafa rahatlokumKafedžija sa Vratnika

Prof.dr sc. Radomir Čolaković, Novi Pazar

Kafedžija je od malih nogu. Od maksumluka. Vijek je uz kahvu ili kafu. Ali, nije on obični kafedžija. Sa svakim ispijenim fildžanom ili šoljicom kafe pokušavao je da u tom čarobnom napitku otkrije njegovu moć, koja je bila vidljiva i opipljiva na licima, u emocijama i ponašanju kafedžija. Zamisliti ga bez fildžana u ruci je isto, kao pričati o nekom brendu, a ne navesti mu zaštitini znak.

Kafa je, kako kaže arapska poslovica, crna kao pakao, jaka kao smrt i slatka kao ljubav. Postoji više vrsta kafe: turska kafa, filter kafa, espreso, instant kafa, nes kafa, irska kafa, kapučino, dva u jedan, tri u jedan itd. U kafi je otkriveno oko 800 aromatskih jedinjenja od kojih su neki najjači antioksidansi.

Ništa od ovoga On nije znao i niti mu je predstavljalo motiv za kafenisanjem. Ali u svojoj glavi se stalno pitao: Šta nam to „radi“ kofein i još mnoštvo supstanci u moždanim hemisferama. On, na primjer, ne može zamisliti život bez kafe!

Bolje je što je tako i akobogda neka tako i ostane. Njemu su zakon bili: kafa – razbuđuša, prva jutarnja kafa uz koju je u ranim jutarnjim satima udisao miris lipa sa Vilsonovog šetališta i liječio iscrpljenost poslije neprospavane noći ili pijanke; sačekuša - dok je čekao dragu u obližnjem Slatkom ćošetu (1) i uživao u akrobacijama baščaršijskih golubova; štreberuša - pio je kad je usvajao prva znanja i vještine svoje struke i nauke, najčešće u famoznom “Staklu” kod Viječnice; mahaluša – pio je kad je osluškivao glasine iz života čaršije koji su svojim pulsiranjem popunjavale prazninu čaršijske klime kada se ništa nije dešavalo u šeheru; razgovoruša – je pio kad se ljudski duh u društvu jarana opusti kao pacijent na Frojdovom kauču, bez brige da će ga neko provaliti, jer se tu ništa neda maskirati, sakriti i izmaći kontroli; sikteruša – se pila kada bi došlo vrijeme da je red da se kafenisanje prekine, ali je znao da se najukusnija kafa srče (2) na Vratniku u Mušinoj kafani.

Kafana je bila u tipičnoj bosanskoj kući, pokrivenoj šindrom od cijepane jelove i hrastove daske. Zidovi su joj bili od kamena sedre i krečnjaka, kao i zidine vratničkih kula i bedema. Od namještaja je imala štokrle, mindere prekrivene dekorativnim ponjavama, četvrtaste dušeke napunjene vunom, na prozorima mušebake, stare drvene rešetke i demire od ručno kovanog gvožđa, čuvare kafanske intime. Pored samog ulaza, vijuga i stidljivo žubori, između glatkih bijelih kamenih oblutaka, rukavac rijeke Mošćanice, koga je bosanski sandžak-beg, Skender–beg, prije oko pet vijekova, zbog nedodirnute čistoće vode, sproveo preko Vratnika, za potrebe snabdijevanja vodom stanovnika ovog dijela grada.

Ažurirano: Petak, 07 Lipanj 2019 10:18
 
O Aladži PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 09 Svibanj 2019 10:55

 

AladzaALADŽA JE ISTEKLA IZ ZDENCA I OSTALA U KAMENU

Mirsad Sinanović

U svom ljetopisu 1664. godine Evlija Čelebija kaže: “Ovoj džamiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, niti šeheruTaslidži (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je neimarbaša Ramadan-aga, glavni zastupnik (baš-halifa) slavnog neimara Kodža Mimara Sinana, sina Abdul-Mennan-agina, uložio je svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu džamiju, kojoj ne može biti ravne.”

Podataka o neimar-baši nema, ali prema načinu projektiranju i tehnici gradnje, riječ je o najboljem majstoru poniklom u školi čuvenog neimara Sinana, glavnog arhitekte Carstva. Zbog toga neki istraživači zastupaju mišljenje da je džamija izgrađena prema arhitektonskim crtežima Kodže Mimara Sinana. Svi stručnjaci kažu da je ljepota Aladže u njenoj geometrijskoj simetriji i jednostavnosti gradnje, a ovo dvoje čine ljepotu džamije, pa one koji je gledaju ne pritiska težinom kamena, već im olakšava dušu ljepotom. Imajući u vidu ovo dvoje, što je osnova arhitekture svih džamija Kodže Mimara Sinana (ne samo džamija), smatra se da je gradnjom Aladže rukovodio njegov najbolji učenik Ramadan-aga, te svi istraživači smatraju da je naš Hasan Nazir Čelebi dobio crteže od najvećeg arhitekte Osmanskog carstva Kodže Mimara Sinana, mada to ne potkrepljuju dokumentacijom. Mom romanu San Hasana Naziraurednici Izdavačke kuće “Timaş” iz Istanbula u prijevodu dali su naslov Sinan in gizli eseri, što na bosanskom znači Tajna Sinanova džamija.

SAN HASANA NAZIRA

Ovakva razmišljanja inspirirali su me da u romanu San Hasana Naziraopišem susret između Kodže Mimara Sinana i našeg Hasana Nazira nakon završetka džamije. Ovako je u romanu opisan taj susret: “Sve mi se kovitlalo u glavi. Što je mene u svoje odaje doveo veliki graditelj Kodža Mimar Sinan. On me presiječe pitanjem.

– Je li velika kupola na četverokutu kao zdjela nad džamijom?

– Baš je tako, veliki graditelju.

– Para li munara nebo?

– Para, veliki graditelju.

– Je li džamija od kamena ili tijesta? – Kako to pitaš, veliki graditelju? Džamija je sva od kamena.

– Koliko je teška kamena džamija?

– Kamena džamija nije teška, ona je lahka, veliki graditelju.

– Kako će biti lahka ako je od kamena?

– Ne treba se čuditi, veliki graditelju. To je kao kad djeca od one zemlje što se ne mrvi nego savija naprave đugum za vodu, ili kada voda istječe iz zdenca u planini i taj se mlaz zaledi pa liči na pticu dok leti, ili kada stijena u planini postane kao glava insana i karavani se osvrću, gledajući zabezeknuto. Naša džamija je istekla iz zdenca i ostala u kamenu, veliki graditelju. Lakša je od ptice što leti.

– Da ti ja kažem, Hasane. U tvojoj džamiji nema kamene težine, one što pritišće od stajanja, ima samo džamija od kamena što leti, toliko je simetričnosti u njoj. Simetrija sve spaja. Putnici kada dođu iz tvog sandžaka kažu da je džamija napravljena iz jednog kamena, ili da su je ljudi izvukli iz tijesta. Ljepota i lahkoća su u simetriji. Cvijeće u unutarnjim zidovima preslikano je iz najljepšeg svjetnjaka, iz vrta sultana Sulejmana Silnog. Tvoja džamija je kao lijepa čarolija. Putnici kada stanu pred njom skamene se od ljepote.Džamija je ptica, a putnici kamen.

– Kako ti crtaš, veliki graditelju, i to postane džamija?

– Dug je put od zamisli do džamije, Hasane. Na crtežu ja vidim džamiju kao da je završena, ali je vidim i dok se gradi, glasovi do mene dolaze. I najmanji dio mora biti tako urađen da bismo na kraju dobili ljepotu i skladnost, od potpornih zidova do munare. Svako u svome poslu mora doći do ljepote. I kamenorezac, i zidar, i slikar. Osim ljepote, džamije sobom nose priče o ljudima u jednom vremenu, o njihovim strastima i slabostima, o smrti i ljubavi, i one nastaju dok se gradi džamija, kao da su ljudi sudbinski vezani s njome. Priče se mijenjaju, nekad im i kraj bude drukčiji, ali ne prođe puno vremena, a te priče se vraćaju svome izvoru, ali, opet, ostane ona najmaštovitija. Tu i jeste ljepota svih džamijskih priča, nemaju kraja, teku uvijek drugim koritom.”

MAJKA

Ažurirano: Četvrtak, 09 Svibanj 2019 10:57
 
Mehmed Meša Delić - podsjećanje na Aliju Nametka PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 07 Svibanj 2019 09:21

 

Nametak AlijaAlija Nametak – pisac moralne nostalgije

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

Alija Nametak je rođen 6. marta 1906. godine u „rasadniku darovitih ljudi“, u Mostaru, a umro u Sarajevu 1987. godine.

Nekima je malo znani pisac, ali za one koji su se susreli sa njegovim stvaralaštvom – izuzetnim pripovjedačem, književnim povjesničarem i, kako to već biva, nepravedno skrajnutim, marginializiranim, osporavnim sudionikom naše kulturne scene.

Intelektualno profiliranje, započeo je u mektebu, nastavio u klasičnoj gimnaziji, pa na jugoslavistici i germanistici u Zagrebu. Dakle, osnovno školovanje i gimnaziju završio je u rodnom Mostaru, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je jezik i književnost.

Alija Nametak je znameniti bošnjački (bosanski), pisac, sjajan novelista, komediograf i urednik u brojnim časopisima „Novog Behara“ (1929. – 1945.), „Glasnika IVZ“, „Kalendara Musa Ćazim Ćatić“ (1930.) i „Narodne uzdanice“ (1933. – 1845.), saradnik u brojnim časopisima „Gajretu“ (1925.), „Književniku 1928“, „Vijencu“, „Preporodu“, „Prilozima za orijentalnu filologiju“, „Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena“, „Književnim horizontima“, „Analima Gazi Husrev–begove biblioteke“ i brojnim drugim.

Mnogobrojna su, ali među najpoznatija djela Alije Nametka su „Bajram žrtava“, „Dobri Bošnjani“, „Trava zaborava“, „Ramazanske priče“, „Tuturuza i šeh Meco“…

U toku Drugog svjetskog rata bio je lektor i intendant u sarajevskom Pozorištu, ispisujući priče i objavljujući ih, bavi se i folkloristikom, nekoć „zanemarljivom rabotom“, ali, pokazalo se, dragocijenom za otkrivanje usmenog umovanja, ponajprije bošnjačkog naroda.

Sklonjen od „razbošnjivača Bosne“ u biblioteku jedne od sarajevskih visokoškolskih institucija, Alija Nametak je, istihano, razabirao lirsko – epski vez narodnog stvaralaštva, ispisujući i svojevrsnu „literaturu srca“. Umirovljen, živio je do 1987. godine, preselivši se u 81–oj godini života u novi zaborav.

Tek 1991. godine biva predstavljen u Ediciji „Muslimanska književnost XX vijeka“ novelističkom zbirkom „Trava zaborava“, a radnja ovih životnih priča događa se na Rodimlji, selu stolačke općine gdje su njegovi imali imanje. Ovo je mjesto i nekropolit stećaka gdje je počeo Makov razgovor s kamenom…

A onda i 1994. godine u Cirihu posthumano mu je objavljena knjiga „Sarajevski nekrologij“. Dotad je bio svojatan, „tiskan“ ponajviše u Matici hrvatskoj, kroatiziran, „zaveden“ pod brojem 108 u „Pet stoljeća hrvatske književnosti“.

U te svrhe, analiziran je život i djelo Alije Nametka, kao hrvatskog pisca islamske vjeroispovijesti. Iako je njegov jezik visoko ocjenjivao – s razlogom – i Miroslav Krleža.
Nametkova proza, u poređenju sa djelima savremenika koji se uključuju u moderna evropska književna strujanja, djeluje nepopravljivo anahrono, ne samo u stilskom pogledu (njegovo pisanje trajno je obilježeno romantizmom i narodnim stvaralaštvom), već i u tematskom: on žali zbog propadanja starih oblika socijalnog života kojima je lično privrežen, i nastoji da obnovi tradicionalne patrijarhalne vrijednosti poštenja, pobožnosti, porodičnog sklada i uvažavanja autoriteta na kojima počiva (i) bosansko – muslimanski ethos.

Ažurirano: Utorak, 07 Svibanj 2019 09:25
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 59

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search