LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid"
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 11 Kolovoz 2019 09:07

 

KlavirRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (74)

Kuće se

U novu kuću su preselili kad je zatoplilo, negdje nakon desetog januara 1951. godine. U međuvremenu su Justina i on u jednom „cugu“ kupili gomilu namještaja koji nije bio nov, ali je bio veoma, veoma kvalitetan. Sve engleska klasika. Naime, na kraju ulice u kojoj su živjeli umro je neki stari čovjek koji je bio jako, jako bogat. Čim je prošla sahrana, nekolicina njegovih rođaka, nasljednika - lješinara, postavili su na kućna vrata i kapiju bašte oglas u kojem su najavili da se prodaje sav namještaj i sve što je pokretno u kući. Na taj oglas mu je ukazao stari Wintulich i čak je otišao s Rušidom da pogledaju šta se sve prodaje. Stari je bio zaprepašten količinom i kvalitetom namještaja, ali to licem nije pokazivao.

-Gospodo, mene ne interesira da se cjenkamo komad po komad. Recite koliko tražite za sve pokretno u kući, a to podrazumijeva sav namještaj, posteljine, stoljnake, tanjuri, čaše, pribori za jelo, itd – zapovjedničkim glasom započe stari Wintulich.

Jedan od nasljednika reče: “I klavir, i klavir! Sve, sve prodajemo. Kuća će biti na prodaju za par tjedana. Primili smo predujam i kuća mora biti potpuno prazna, što hitnije.”

-Meni neki ljudi rekoše da je pokojnik želio da se namještaj besplatno podijeli sirotinj? – nastavi Wintulich.

-Kod nas nema ništa besplatno. On je umro, sahranjen je, sahranu smo mi platili, i to je to. Mrtvi više ništa ne odlučuju. Imamo testament, sef u banci smo već otvorili i podijelili se. Nas namještaj ne interesuje. Zauzeo je toliko prostora u kući da će potencijalnim kupcima kuća izgledati premalena. Šta vas interesira? Trpezarijska garnitura, možda pisaći stol ili ovaj masivni kredenac?

-Koliko tražite za sve, bez toga da išta razledamo, opipavamo, prevrćemo i kvalitet provjeravamo?

-Tri stotine funti.

-Jeste li vi normalni. Pa to je oko deset posto, možda više od deset posto vrijednosti cijele kuće, koja jeste lijepa, ali…

-Koliko nudite?

-Stotinu funti. Keš, na licu mjesta.

-Ne dolazi u obzir. Dajte barem dvjesto funti.

-Imam u novčaniku tačno stotinu i tridest funti. Hoćete - nećete?!

-Ne. Stotinu i osamdeset je najniža cijena.

Ažurirano: Nedjelja, 11 Kolovoz 2019 10:04
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 16 Srpanj 2019 11:59

 

Krstenje bebeRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (73)

Oko kuće

Radio je vrijedno kod gazde, a nedeljom je lomio leđa oko kuće. Barba Ante mu je našao nekoliko starih Dalmoša, dobrih majstora, ili, kako oni kažu, meštara. Nisu bili skupi. Kuću je kompletno “opiturao” stari Joso Salamun. Provjerene su električne instalacije, sve pipe, klozet, što je trebalo zamijeniti to je zamijenjeno, ograda je popravljena, okućnica pokošena i oplijevljena. Ode osamdeset funti, ali Rušidu nije bilo žao. Darežljivo je hranio sve ljude koji su radili, a hladnog piva nije nikad manjkalo. Barba Ande je tri puta donio po damijanu (demižon) od dvadeset litara njegovog jakog crnog vina. Za bavande radnicina! Rušida je iznenadilo koliko svi ti Dalmoši malo jedu, ali zato piju kao smukovi. Po cijeli dan, onako u hodu, radeći, pri ruci im je čaša sa bevandom, pola vino – pola voda.

Za desetak dana kuća je zaista prelijepo izgledala. Tek tada je doveo Justinu koja je jedva sjela u barba Antinu krntiju od auta. Stomak joj je bio ogroman. Obišla je kuću sve korak po korak, jedva hodajući. Znala je da treba uskoro roditi, ali je htjela da se porodi u kući u kojoj je živjela, pa da onda presele u njihovu kuću.

I tako, jedanaestog septembra 1950-te Justina rodi kćerkicu. Curica je bila teška preko tri kilograma. Porod je prošao bez problema, a obavila ga je babica Stefany s kojom je Rušid sve dogovorio, a nakon poroda platio dvadeset funti umjesto deset koliko je Stefyny inače naplaćivala. Zamolio ju je da povremeno obiđe Justinu i ona je obećala da hoće. Bio je miran jer je kod njih preselila stara Lidka koja je oko Justine i curice brinula dan i noć, a imala je i razloga jer joj je Rušid svaki dan davao jednu funtu što je za staru bio golemi novac.

Na poslu je počastio sve kolege i gazdu. Ostali su jednog petka do kasno uvečer na fešti. Stari Wintulich nije htio uzeti ni penija za bogatu trpezu sa najkvalitetnijim pečenjem, šunkom, salamama, kobasicama, sirevima i salatama, a Rušid je donio golemu tortu iz susjednog hotela, te nekoliko gajbi piva, vina, brendija i viskija. Boga mi su se svi dobro podnapili pa je negdje oko ponoći Rušid platio taksi četvorici kolega da pijani ne teturaju ulicama na putu do kuća, a stari Jacob Wintulich je na kraju rekao, zaplićući jezikom: “Dobro je da ovaj parti nije bio u nedelju. Ne vjerujem da bi iko od nas došao na posao u ponedeljak. Ovako ima neke nade.”

I zaista, svi su u ponedeljak došli na vrijeme i posao je otpočeo uhodanim tokom.

Nakon par mjeseci stara Lidka i Justina su navalile na njega da ide na krštenje djeteta. One ga vuku, a on zapeo, pa neće li neće.

-Idite vi u crkvu. Vi ste dvije crkvenjakinje. Ja nikad nisam bio ni u crkvi, ni u džamiji, niti ću. Biće tamo barba Ante. On je krsni kum. Šta ću vam ja?

-Rusido, još te jednom pitam da li imaš išta protiv da se curici da ime bude Alina, po mojoj pokojnoj baki? Baka Alina je bila pravi anđeo pa mislim….

-Justina, slažem se, slažem se, i treći put ti kažem da se slažem.

-Stvarno?

-Stvarno.

Njih dvije odoše u crkvu gdje su ih je čekali barba Ante i njegova Manda. Obaviše sakrament krštenje, barba Ante na vratima crkve gurnu velečasnom novčanicu od deset funti u ruku. Naime, pružio mu je ruku kao da se pozdrave, a u ruci je imao novčanice. Velečasni se malo iznenadio jer nije bio običaj da se svećeniku pruža ruka na odlasku, ali kad osjeti nježno šuškanje papira između njihovih dlanova, lice mu se ozarilo, pa kad zraknu o kakvom se papiru radi, oči su mu bile prepune sreće. Okrenuo ih je prema oblačnom nebu i pratio malu Alinu do zadnje crkvene stepenice, glasno se moleći.

(nastavlja se)

Ažurirano: Utorak, 16 Srpanj 2019 12:00
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 22 Lipanj 2019 09:51

 

Stara Kuca - 1Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (72)

Tvrdi se pazar

Sutradan je Rušid samo pretrčao preko ceste ili, kako mnogi stari Dalmoši i danas kažu – priko rode, sjeo do barba Ante koji jedva upali motor.

-As ti gospel! Opet mi bateri flet. Moran kupit novu.

Vozili su se jedno dvadesetak minuta do adrese na One Tree Hill, gdje ih je pred kućom čekao posrednik Šime.

-Kako si rodijače? Ovo je moje novo dite. Đenuin Bosanac Rušid. Iz Bosne. A di ti je taj ća prodava kuću?

Šime pruži mlitavu ruku Rušidu, pa pogleda na sat: “Triba je već biti tute. Počekajmo. Njemu šoldi tribaju. Sav je usran do vrata od straha. Reka mi je da mu ističe rok da vrati dug i kamate ili ode glava. Mafijozi ubiju i zakopaju mrca negdi u pustinji nepreglednoj, pa ga nađi. Takve policija! Samo proglasi nestalim i na tome se završi.

Okrenu se Rušidu: “Pouzdano znan da je dužan šolde nekim mafijozima. Navodno je igra na karte pa se zaduživa, pisa potvrde o uzajmljenim šoldima. Nemoj mu ponuditi više od šest stotina. Njemu gori pod nogama. Mora pristati bar da vrati dio duga. Lako ćemo s njim.”

Utom se zapraši oko njih. Iznenada se ispred njih stvori taksi. Iz njega izađe debeljuco srednjih godina. Nakon nekoliko riječi razmijenjenih sa Šimom izvadi ključ i otključa ulazna vrata.

Uđoše.

Rušid je pomno razgledao. Kuća je bila stara, ali solidno građena. Plafoni su bili jako visoki, a kameni zidovi veoma debeli. Pred kućom velika veranda pokrivena limom. Oluci su bili loši, a bašta ispred kuće zarasla u korov. U kući je bilo dosta hladno. Jasno mu je da će trebati dosta renoviranja. Dvije velike sobe, trpezarija, dnevni boravak, veliko kupatilo sa gusanom kadom na sredini, povelika ostava, a iza kuće kao neka baraka od lima puna nekih zahrđalih alata, buradi, paučine. Iza nje se nalazio veliki kokošinjac. Prazan. Sva okučnica je bila neuredna, ali veoma prostrana i ograđena visokim željeznim kolčevima i bodljikavom žicom. Preko četiri duluma – nije šala.

Izađoše. Rušid je stajao s barba Antom na jednoj strani verande, a Šime se nešto domunđavao sa debeljuškastim vlasnikom. Taksist je nekoliko puta zatrubio, na što mu je vlasnik kuće rukom pokazivao da sačeka.

Šime dođe do Rušida i Ante: “Jeben mu gospu inglešku. Traži ijadu i dvista. Koliko ću mu ponuditi s tvoje strane. Valja nan se boriti da oborimo cinu.”

 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 22 Lipanj 2019 09:51

 

Stara Kuca - 1Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (72)

Tvrdi se pazar

Sutradan je Rušid samo pretrčao preko ceste ili, kako mnogi stari Dalmoši i danas kažu – priko rode, uskoči u barba Antinu krntiju, Ante zavregla par puta i jedva upali.

-As ti gospel! Opet mi bateri flet. Moran kupit novu.

Vozili su se jedno petnaestak minuta do adrese na One Tree Hill, gdje ih je pred kućom čekao posrednik Šime.

-Kako si rodijače? Ovo je moje novo dite. Đenuin Bosanac Rušid. Iz Bosne. A di ti je taj ća prodava kuću?

Šime pruži mlitavu ruku Rušidu, pa pogleda na sat: “Triba je već biti tute. Počekajmo. Njemu šoldi tribaju. Sav je usran do vrata od straha. Reka mi je da mu ističe rok da vrati dug i kamate. Ne plati li, ode mu glava. Mafijozi ubiju i zakopaju mrca negdi u pustinji nepreglednoj, pa ga nađi. Kakve policija! Policijoto samo ubijenog i zakopanog proglasi nestalim i na tome se završi.

Okrenu se Rušidu: “Pouzdano znan da je dužan šolde nekim mafijozima. Navodno je igra na karte pa se zaduživa i zaduživa, pisa potvrde o uzajmljenim šoldima. Nemoj mu ponuditi više od šes stotin. Njemu gori pod nogama. Mora pristati bar da vrati dio duga. Lako ćemo s njim.”

Utom se zapraši oko njih. Iznenada se ispred njih stvori taksi. Iz njega izađe debeljuco srednjih godina. Nakon nekoliko riječi razmijenjenih sa Šimom izvadi ključ i otključa ulazna vrata.

Uđoše.

Rušid je pomno razgledao. Kuća je bila stara, ali solidno građena. Plafoni su bili jako visoki, a kameni zidovi veoma debeli. Pred kućom velika veranda pokrivena limom. Oluci su bili loši, a bašta ispred kuće zarasla u korov. Ispred kuće se protezao kameni zid visine preko metar i dvadeset. U kući je bilo dosta hladno. Jasno mu je da će trebati dosta renoviranja. Dvije velike sobe, velika trpezarija,ogroman dnevni boravak, veliko kupatilo sa gusanom kadom na sredini, povelika ostava, a plafoni skoro četiri metra visoki. Iza kuće je kao neka baraka od lima puna nekih zahrđalih alata, buradi, paučine. Iza nje se nalazio veliki kokošinjac. Prazan. Sva okučnica je bila neuredna, ali veoma prostrana i ograđena visokim željeznim kolčevima i bodljikavom žicom. Preko četiri duluma – nije šala. Ehejheeeej!

Izađoše. Rušid je stajao s barba Antom na jednoj strani kuće, a Šime se, na drugom kraju, nešto domunđavao sa debeljuškastim vlasnikom. Taksist je nekoliko puta zatrubio, na što mu je vlasnik kuće rukom pokazivao da sačeka.

Šime dođe do Rušida i Ante: “Jeben mu gospu inglešku. Traži ijadu i dvista. Koliko ću mu ponuditi s tvoje strane. Valja nan se boriti da oborimo cinu.”

Ažurirano: Subota, 22 Lipanj 2019 16:30
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 15 Lipanj 2019 05:32

 

Trbuh golemiRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (72)

Vjenčanje

Justina je bila u petom mjesecu trudnoče. Zakazali su civilno vjenčanje za 18. maj. Zaista bi bilo ne samo glupo, već bi bilo više nego glupo da komplikuju, odnosno da Rušid prelazi na kršćanstvo, ili da Justina prelazi na islam. Rušid je uplatio taksu od osam funti i šest šilinga za što je dobio potvrdu.

Došao je i taj dan. Justina u jednostavnoj čipkanoj haljini, dosta široko sašivenoj da se puno ne ističe već vidljivi stomak, a Rušid u svom teget odijelu koje je kupio za proslavu nove godine. Manda i Ante sa velikim buketom cvijeća, a uz Justinu njena stara rodica Lidka u crnoj haljini i pod crnim šeširom sa preširokim obodom. Kao da je na sahranu pošla, a ne na vjenčanje. Svi su se pokušavali izmaknuti od stare Lidke jer se oko nje širio jak miris, bolje rečeno, smrad naftalina.

Nakon brzo obavljene ceramonije, svjedoci su se potpisali, a civilni službenik im je izado certifikat na kojem je pisalo da su legalni bračni par.

Rušid je naručio dva taksija. U jednom su bili Justina, Ante i on, a u drugom Manda i Lidka. Ante je iskoristio trenutak kad nije bilo Mande, i u toku vožnje izvadio kovertu i rekao: “Justina i Rušide, od Mande i mene van je 250 funti za poklon. Glupo je da van bilo što kupujemo pa može da vam se ne svidi. Ovako, šolde imate, pa kupite što želite.”

-Barba Ante, nemojte pretjerivati. To je previše novca. Dajte, molim vas niste ništa dužni da dajete.

-Rušid, sine moj, ja san se odlučija da se isprsin ka čovik posebice zato što si mi najmanje tridesetak puta pomaga po cili dan oko grozdja i maslina, a nikad nisi juzio ni šilinga da uzmeš.

Oglasi se i očigledno začuđena Justina: “Gospodine Ante, pa tolike funte ne poklanjaju na kraljevskim vjenčanjima. Stvarno je i mene sramota.”

-A ćerce moja! Nemoj mene starca nesritnin činiti. Čuja sam od Rušida da kanite bokunčić kućice kupiti pa vam Manda i ja želimo pomoći. Nas dvoje nikog na svitu nimamo. Imamo neke daleke rodijake u Blatu na Korčuli. Toliko puta smo in pisali, a oni nikad ni kartolinu da pošalju. Kome ćemo ovo našeg jada od kuće i okućnice ostaviti? Crikvi, popima, državi? Nemojte me dalje srditi.

Nakon toga više nije bilo razgovora o poklonu u novcu. Ante je dobro odigrao svoju ulogu, a Justina je sada znala da imaju ovih dvije stotine i pedeset funti kao predarežljivi poklon za vjenčanje, da Rušid ima 320 funti na štednji u banci, a ona ima skrivenih 190 funti ušparane gotovine. Ukupno 760 funti. Trebalo bi im još najmanje dvijesto-tristo za bilo kakvu straćaru i to na dalekoj periferiji.

Imali su lijep ručak u jednom jeftinom restorančiću, a poslije objeda su otišli u obližnji pab gdje su popili po čašu piva. Poslije toga Rušid naruči taksi za Mandu i Antu, a Justina, Lidka i Rušid se odvezoše kod stare na kafu, a poslije toga odoše Justininoj kući da se odmore i srede utiske iz tog za njih prepunog dana.

Prolazili su dani. Justina je bila ogromna. Jedva se kretala, sva je bila podbuhla, sve je teže radila pa joj je Rušid rekao da zamoli gazdu da jojeventualno dozvoli odsustvo za porod. Naime, tada u Australiji nije bilo niti govora o nekom plaćenom otsustvu za rodilje. Obično su žene kada bi odlazile rađati automatski gubile radno mjesto. Gazde nisu imale milosti. Ovaj put je Justina imala sreće. Njen gazda, a posebice njegova supruga, jako su cijenili Justinin rad i poštenje. Dali su joj cijelu plaću za jedan mjesec koji neće raditi. Poklon za vjenčanje! Justina je bila nemalo iznenađena. Rekli su joj da je mogu čekati četiri mjeseca iza poroda, a da bi u tom periodu našli neku ženu za zamjenu.

Sve se odlično uklopilo. S druge strane iz Austrije je trebala uskoro doći u Adelaide Justinina rodica Barbara, izbjegla pred Rusima iz Poljske. Ima dvadeset i dvije godine. Bit će bez posla, nema gdje da živi, ona bi mogla pripaziti bebu dok Justina radi? Ništa nije govorila Rušidu, samo je planirala i u razmišljanjima pokušavala iznaći najbolja rješenja.

Nije prošlo ni dvadesetak dana od vjenčanja, a eto barba Ante na vrata.

-Dico, dico, otvarajte. Lipu novost nosin.

Rušid otključa vrata, a Ante čim uđa zatraži biru (pivo). Sav je uspuhan. Rušid donese hladno pivo, a Ante ga strusi na eks, pa zdravo pdrignu.

-Dobra bira. Ledena. Hvala Rušid. Evo san kako san obeća doša da vam velim da je moj rodijak Šime, onaj što posreduje oko kuća naša, na moju molbu jednu lipu kuću jedno desetak kilometara od tvoje mesnice. Kuća je na One Tree Hill, ima, kako Šime kaže, više od akre oko kuće. Čovik što prodaje je dužan neke šolde opasnin judin, zadužija se šoldi za kocku u mafiju, a oni mu prite da će ga ubiti ako šolde ne vrati najkasnije za tri dana. Šime zna da je dužan 800 funti, a veli da kuća vridi, brat bratu, ijadu i dvista, ako ne i jače. Vas dvoje jemate nešto šoldi, pa ako hoćeš da gremo sutra popodne pogledati. Ako nimate dovojno ja ću van posuditi bez interesta. Ne brinite. Doša bi sutra karon prid tebe na posa i parkira bi priko rode da ne vide svi tvoji tamo da san doša po te.

-Imamo dovoljno novca. Ako zatreba, posudit češ nam. Dođi sutra. Hvala ti. Justina, hoćeš li ti s nama?

-Rusido duso, vidiš da jedva dva koraka napravim. Samo da mi, ne daj bože, vodenjak ne pukne baš sutra kad ste u razledanju kuće. Ako ti se svidi i ako ti cijena odgovara ja se unaprijed slažem.

Ante se diže: “Ode ja dico ća. Da van ne smitan. A i ća ću van ja star ovdi na katrigi da u mene gledite?”

-Stani barba Ante, evo još jedne bire za puta. I ja ću jednu s tobom. Hajde živio i hvala ti.

Drugu pivu barba Ante popi iz tri puta, ovaj put bez podrigivanja.

-Moran ća!

Pogleda na sat, pa skoči i ode.

(nastavlja se)

Ažurirano: Subota, 15 Lipanj 2019 05:47
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search